natprirodna bica

V I L E N J A C I


Vilenjaci su stvorenja 15 cm visoka, vole plesati, mrze odjeæu, a za uèinjenu uslugu rado æe primiti dar u obliku mlijeka ili hrane. Rado pomažu seljacima na farmama i starim ljudima koje èesto puta znaju zabavljati svojim plesom, pjesmom i smijehom. Oni koji iznevjere povjerenje vilenjaka, vilenjaci se mogu vrlo okrutno i bespoštedno osveæivati.


Vilenjaci imaju tamnu put. Žive u zajednicama, klanovima unutar humaka, pored rijeka ili pored mora. Klanovi se meðusobno vrlo razlikuju u karakteru, obièajima i životnim navikama. Vilenjaci su izuzetno lukavi i zajedno s njihovim magiènim moæima to èini njihovo najjaèe oružje.


Vilenjaci su došli na zemlju jer su bili previše dobri za Pakao, a previše loši za Raj. U 12. Stoljeæu u Engleskoj postojalo je vjerovanje da se djeca koja umru bez krštenja nakon smrti pretvaraaju u vilenjake.




Još jedna legenda o nastanku vilenjaka govori o tome kako je, nakon što su protjerani iz Raja, Bog posjetio Evu i Adama. Eva je u to vrijeme umivala svoju mnogobrojnu djecu. Kad je Bog pozove zahtijevajuæi da mu dovede djecu, ona povede samo umivene, a prljave sakrije jer se sramila pokazti mu male zamazance.


Na pitanje da li su to sva njena djeca ona odvrati potvrdno. To naljuti Boga koji je znao sve, te on odredi da od tada ono što èovjek sakrije od Boga, Bog æe sakriti od èovjeka. Tako su neumivena djeca postala nevidljiva. Zbog toga su vilenjaci i dan danas nevidljivi za sve ljude, osim onih koji imaju posebne sposobnosti.


Poznato je i rašireno vjerovanje da gdje god vilenjak proðe ostavlja za sobom trag vilinske prašine. Neki ovaj fenomen objašnjavaju odreðenim oblikom prirodnog fluorescentnog plina ili neke sliène materije koju vilenjaci pokupe prelazeæi iz svijeta vila u svijet ljudi.

Vilenjaci su poznati po tome što vrlo vješto izraðuju predmete od plemenitih metala. Stoga tijekom rada za zlatu i srebru na njima ostaje trag prašine nastao pri njihovoj obradi. Za razliku od nekih vrsta vila, vilenjaci nemaju krila i ne lete, pa stoga svaki let vilenjaka možemo pripisati magiji ili levitaciji.

wow

citaj owo

PRIZIVANJE DUHOVA


Sedmero teenagera su prije nekoliko godina iz razonode odluèili prizivati duhove. Nisu znali kog aprizivaju. Jedan od tih teenagera ima bioenergiju pa je na seansu ponio svoj gorski kristal. On je ujedno bio i medij.


[i]U poèetku nisu imali baš puno sreæe s prizivanjem duhova. Nakon nekoliko pokušaja prizivanja, uspjeli su prizvati duha. Uspjeli su uspostaviti komunikaciju. Prvo što se dogodilo je što su popucale sve žarulje u kuæi. Medij ga je uspio upitati zašto je ljut, jer je u sobi postalo hladno i jezivo. Prvo su mislili da je sve to samo šala.
Ritual su izvodili sa gorskim kristalom i slovima. Kada su ga ponovno upitali zašto je ljut, kristal se pomicao na slova: „Bit æete kažnjeni“. Zatražili su ga da nešto uèini ako je stvarno tu. U tom trenutku svaka èaša u kuæi je popucala. Nakon toga, teenagere je obuzeo strah. Shvatili su da su prizvali zlog duha.
Medij je opet postavio pitanje zašto je ljut. A na to pitanje kristal se pomaknuo na slova:“Ovdje sam ubijen.“ Prije nego što su mu uspjeli postaviti sljedeæe pitanje ponovno je odgovorio „Bit æete kažnjeni“ i komunikacija je prekinuta. Svi su ostali izbezumljeni. Poslije su se svemu tome smijali.





Nakon toga sedam dana je bilo sve normalno. Onda su im se poèele dogaðati èudne stvari. Lupanje od ponoæi do zore, koraci škripanje i grebanje po zidovima. Teenageri su se opet našli i shvatili da im se svima, njima sedemo, dogaðaju iste stvari.
Jedne veèeri jedan od njih je nešto malo poslije pola noæi, èuo korake kroz kuæu, škripanje po zidovima i onda u jednom trenutku nešto mu je prišlo blizu. Vrata od sobe su se u tom trenutku otvorila i nešto je zagrebalo na štok od vrata. Izašao je iz sobe i ugledao je sjenu u dnevnom boravku kako sjedi u fotelji.
Na stolu je plesala kao neka životinja, imala je rogovr na glavi i dlakave noge kao koza ili jarac i u trenutku kad ga je pogledao, prestao je plesati i pogledao ga, imao je crvene sjajne oèi. Teenager je pokušao upaliti svjetlo, ali nije mogao. Od straha se nije mogao pomaknuti. Nakon par sekundi sve je to nestalo.
Istu veèer se nešto vrlo slièno dogodilo djevojci koja je prisustvovala seansi. Èula je kako joj netko dolazi. Pomislila je da je to njen otac. U jednom trenutku vrata sobe su se naglo otvorila i njen pokrivaè je pao sa nje. Pokušala se je okrenuti da vidi tko je, ali nije uspjela. Imala je osjeæaj da ju je nešto uhvatilo za glavu i ne dajojo da se okrene, osjetila je dah na licu i vratu. Nije mogla ispustiti ni glasa. Nakon par sekundi ju je pustilo.



Teenageri su odluèili poduzeti nešto. Saznali su koga su prizvali. U toj kuæi živio je èovjek koj se bavio sotonizmom, prizivao je demone. U toj kuæi ubijen je 1966. Godine, zbog sumnje da je kriv za nestalu djecu i muèenje te djece. Bavio se crnom magijom.
Lokalno stanovništvo govori da nikada nisu pronašli tijela te djece. Kažu i da su se iz te kuæe znali èuti naveèer plaè, škripanje, koraci i lupanje. Tada je nestalo sedmero djece, isto onoliko koliko ih je i prizivalo tog duha. Poslije toga teenageri se više nisu èuli ni vidjeli, mnogi su se odselili i onda je sve to prestalo.
Da li je sve ovo samo puka sluèajnost ili ne, moja je preporuke da ne prizivate duhove jer nikad ne znate koga æete prizvati.

ej bwe nemoj me plashish!!

DOKAZ O POSTOJANJU DIVOVA???


Poèetkom 2005. Godine, grupa ruskih znanstvenika , sa profesorom Ernestom Muldasheyom na èelu organizirala je znanstveno-istraživaèku ekspediciju u podruèju Bliskog i Srednjeg istoka. Posjetivši mnoge interesantne arheološke lokalitete u Egiptu, Libanonu i Siriji, ruski su uèenjaci pokušali otkriti najveæe misterije ljudske civilizacije
Iako do kraja nisu uspjeli i materijalnim dokazima potvrditi svoje znanstvene teze o prošlosti ljudskog roda, istraživanja su dovela do senzacionalnih nagovještaja. Istraživaèi su otkrili i locirali prastare grobnice divovskih ljudi o kojima govore stara predanja i biblijske legende. Ono što bi se moglo uzeti kao materijalna potvrda jest otkriæe gigantskih otisaka ljudskih stopala koje su èlnaovi ekspedicije otkrili i snimili u Siriji.

Dugo istraživanje profesora Muldasheyja je rezultiralo otkrivanjem nekoliko gigantskih grobnica u malom sirijskom gradu Alepu. Grobnice se smatraju muslimanskim svetim mjestom pa im pristup nije bio dozvoljen. Ekspedijcija je od sirijskih institucija tražila dozvolu da poènu iskopavanja, ali je nisu mogli dobiti.

Ali zahvaljujuæi jednom profesoru iz Alepa, uspjeli su locirati jednu od gigantskih grobnica. Ona je smještena na vrhu brda nekih 20 km od uništenog groblja. Lokalno stanovništvo od najstarijih vremena mjesto naziva „grobnicom od 7,5 metara dugog muškarca“. Div se navodno zvao Muhammad Veliki. Bio je neobièna osoba, koja je bila upuæena u mnoga tajna magijska znanja i vještine, a govorio je starim arapskim jezikom. Njegov život je završio tragièno, ubijen je i sahranjen 20 km od Alepa.

Postoje brojni dokazi koji upuæuju da su divovi zaista nekada živjeli na našoj planeti. U Aziji se može naiæi detaljan opis Buddhe, koji kaže da je bio vrlo visok, da je imao membraozne prste na rukama i nogama i da je imao 40 zuba.

e mrzi me i jako su sitna slowa...

jel je sad bolje

nije,ali vidim!Imacu nocne more!

ja otju kad napunim 2500 postowa dfa mi se menja rank!

iZMENILA sam nesto pa citajte!

bojim seeeeeeee

Jao,sanjatju te slike,bolje da ix ne gledam...

-pis macko!
-peace baba!
ahhahaha

e sale covece kako se ti musko plasis,a ja zensko ne?

ja se ne plasim

Ja se malo plasim...

a imam milion slika natprirodnihbica.Ali ono tipa vile,sirene,nimfe,jednorozi....Mnogo mi se svidjaju,a i volim d acitam te mitove.Jednom cu sve da vam postavim.Da vidite kako su lepe slike.....

I ja se malo plasim..

Ja obozavam te strahote..jednom sam na netu nasla nesto i sacuvala,to su price sa nazivima:::::
---Ema---
Neki teenageri smatraju kako je zanimljivo i zabavno noæu se vukljat po groblju - na taj naèin utažujuæi žed za paranormalnim ili možda navalom adrenalina ili na kraju krajeva da bi ispali "face" (da, ima i takvih sluèajeva). No, osim jeze, straha od pokoje sjenke moguæe je da vas s groblja "nešto" i doprati kuæi. Nešto takvo se dogodilo jednoj teenagerki u Engleskoj. Pošto njeno ime nije navedeno nazvat æemo je "po naški" Ema.

Dogodilo se to prije kojih 30ak godina kada je Ema zajedno sa svojih par prijatelja, iz onog zadnjeg navedenog razloga, odluèila malo svojim veseljem narušiti mir i spokoj obližnjeg groblja. Na njenu žalost, "groblje" nije mirno i spokojno reagiralo na taj vandalizam.

Jeza u njenom domu zapoèela je tek nekoliko dana kasnije. Prvi znak da nešto ne valja bilo kad se probudila jedne noæi, a prikaza starice sjedila je na stolici kraj njenog kreveta. Prema njenim prièama nije se radilo o poluprozirnom entitetu veæ o jasnom liku, a u tom trenutku nije osjetila da joj želi ikakvo zlo. Naravno da je ujutro kad se probudila na to gledala kao na èudan san. No taj njen "èudan san" nažalost je pokazao kako je više od produkta njene REM faze, jer se ta starica ponovo javljala, ponekad èak i usred bijela dana. Ponekad ju je lik starice pratio po kuæi lebdeæi iznad tla, samo ju promatrajuæi, ne predstavljajuæi nikakvu prijetnju. Bar ne u poèetku.

Jednog dana dok je spremala èaj, nevidljiva sila joj je u ruci "zavrnula" posudu u kojoj je bila pripremljena vruæa voda za èaj s namjerom, kako Ema tvrdi, da ju polije tom vruæom vodom. Kako su pojavljivanja starice postala mnogo opasnija od one "faze" kada ju je samo promatrala - Ema je rekla svojoj majci što joj se dogaða. Nevjerica njene majke vrlo brzo je nestala kada je sama vidjela staricu u hodniku svoje kuæe. Pratila ju je do sobe u kojoj je starica jednostavno nestala. No ne zadugo. Kada je Emina majka usisavala kuæu nevidljiva sila joj je otela usisavaè iz ruku, ponekad bi gurala vrata u suprotnom smjeru kad bi ih netko pokušao otvoriti ili zatvoriti, a noæu bi jednolièan zvuk poput vrlo glasnog kapanja budio cijelo kuæanstvo. No to nije bio zvuk kapanja u što ih je razuvjerio vodoinstalater pošto je pregledao cijelu kuæu i nigdje nije našao curenje. Maltretiranje je postajalo sve intenzivnije. Od neobjašnjivih zvukova preko predmeta koji su se naoèigled sami pomicali do dogaðaja koji je prelio èašu. Dok je jednog dana sjedila sa svojim ocem, Ema je odjednom upala u stanje transa te poèela prièati o nekom drugom životu kao kæer francuskog doktora iz 19. stoljeæa. Nakon tog bizarnog dogaðaja Ema je dobila i neke neobjašnjive psihièke moæi - savijala je vilicu (baš interesantno kako se ne radi o, u ovakvom sluèaju, vrlo èesto spominjanoj žlici) kad bi ju dodirnula. Nikakve istrage nisu uspjele dokuèiti što se dogaðalo u tom domu, a Emina obitelj se iselila.

Èisto iz znatiželje, jednog dana Ema se vratila u svoj prazni dom. Stražnja vrata bila su razvaljena te je tuda ušla. Podignula je telefon koji je ležao na podu, a tada ju je nešto zgrabilo za vrat. Hladni, nevidljivi prsti su je gušili. Nekako se oslobodila i pobjegla glavom bez obzira, a takva znatiželja joj se nikad više nije javila.

Jednom mi je prijatelj rekao da ako æemo govoriti o dušama mrtvih koje se zadržavaju na Zemlji poslije smrti, zasigurno ih ne bi bilo na groblju pošto je tu tijelo doneseno nakon što ga je duša napustila. Ova prièa oèito pokazuje suprotno. Narušite im mir i neki bi vam se mogli i osvetiti.



---Jeziva prièa iz susjedstva---


Filmovi poput nedavno odgledanog Silent Hill-a mogu biti jezivi do granice da se neki ljudi poslije filma boje zaspati bez upaljenog svijetla u sobi ili druge osobe pored sebe, no što kada sigurnu situaciju realnosti pomuti jedan neobjašnjiv dogaðaj?

Veli Varoš – stara jezgra Splita poznata je po svojim starim kuæicama u kojima su se izmjenjivale mnoge generacije. Kuæice koje su dugi niz godina ispraæale stare i doèekivale nove stanare, odolijevale su vremenu i time saèuvali jedan dio povijesti tog grada. I danas još uvijek stoje, stare, oronule no ipak pune života. Jedna od njih dom je jednog posve nesvakidašnjeg dogaðaja i neoèekivanog stanara.

Naime jednoj od kæeri obitelji koja je stanovala u toj kuæici jedna noæ ostavila je mnogo pitanja i otkrila jedan novi strah. Usred noæi se bila probudila i u svojoj sobi ugledala sjenu, obris nekoga kako stoji u sobi. Ne na naèin kako bi stajala njena majka ili drugi èlan obitelji kad bi ušao u sobu, taj obris je stajao u njenoj sobi usred noæi, kao da nema nikakvog drugog posla. Noæ je doba kada svi strahovi uzavru na najmanji poticaj, a prvi nagon joj je, kao što bi vjerojatno bio svakom u tom trenutku – sakriti se ispod pokrivaèa i uvjeriti sebe kako je to samo produkt njene mašte, te se nekako ponovo uspavat. I dogaðaj bi ujutro vjerojatno zaboravila, da nije našla na neugodno iznenaðenje. Njena dugaèka plava kosa bila je odrezana, a vlasi spletene u pletenicu te stavljene ispod jastuka.

Kæer nije mjeseèarka te moguænost da si je sama odrezala kosu i tamo je postavila otpada. Ukuæani su vijest doèekali u èudu i jezi – naime u kuæu nije provaljeno, a nitko od njih nije ni mentalni bolesnik, ni mjeseèar da bi u ovoj situaciji našli logièno rješenje. Rješenje su potražili u informaciji o prethodnim stanarima. U toj kuæi je stanarka prije njih umrla. Nisam upoznata da li se radi o prirodnoj smrti, niti o samoj stanarki, no kæer koja je doživjela to neugodno iskustvo posve je uvjerena da je obris koji je vidjela te noæi bio obris te prethodne stanarke.

Nasreæu nikakvih dodatnih aktivnosti nije bilo poslije tog incidenta. Ukoliko je prethodni vlasnik život zapeèatio u svom domu – promislite dvaput prije nego kupite takvu nekretninu – ne želite se valjda buditi uz neugodna iznenaðenja poput ovog ili ne-daj-bože neèeg mnogo intenzivnijeg i sadistièki nastrojenog?

---MAMA I CERKA---
Moj rodjak je dozivio sok od duhova i sad je malo na zivcima.Ziveo je u Nemackoj dugo vremena u jednom gradicu i posle se preselio u drugi stan malo bolji.Svako vece mu se pricinjavalo da neko hoce da mu otvori vrata od stana cula se kvaka.Par puta je zvao policiju ali nema nikoga i kazu mu ko moze uci u zgradu bez kljuca a stanari nisu.Posle nekoliko pocnu u stanu da se pojavljuju zvukovi cuje sudje kako se premesta,lupka,cuje korake.Bas je sav bio isprepadan.Posto je on muzicar i svira po kafanama uvek je gledao da ostaje do svanuca, posle svirke polako pakuje instrumente samo da bi dosao kuci kad svane.Par jutara nadje stvari na drugom mestu.Jedne veceri dosao je kuci oko 10 nije svirao i gledo je tv i prispalo mu se.Odjednom ga probudila neka lupnjava i glasovi.Saksija sa cvecem je pala sa stalaze i razbila se on je skocio da upali svetlo kad su dve zene pocele da govore POMOZI NAM,POMOZI NAM!On je onako sav prestravljen izleteo iz stana i poceo da zove upomoc.Svi stanari su istrcali i nisu mogli da poveruju u njegovu pricu i kazu mu da je sanjao,dok jedna zena koja vec duze vremena zivi u toj zgradi nije rekla da su u tom stanu ubijene majka i cerka porijeklom iz bivse Jugoslavije.Za vreme rata izbegle su u Nemacku i tu su upoznale jednog uglednog advokata (SVABO).Posto je cerka bila lepa i zgodna pocne se zabavljati sa njim.On je bio vrsnjak njene majke.Ali ta zamisao je navodno bila njene majke jer ih je on izdrzavao i placo stan.Kad su se one snasle i kad je cerka pronasla drugog sponzora on(advokat) uzme noz ode u stan kod njih dve i zakolje ih i posle sam se prijavi policiji.I taj njihov duh verovatno nije imao mira pa su njega proganjale da ih spasi jer je i on iz bivse juge.Dugo vremena nije mogao da spava i dan danas je zivcan.Duze vreme je posecivao psihijatra.Ali cim nesto susne on se trza.

KAD TRAZITE STANOVE I KUCE UVEK PITAJTE DA LI JE NEKO UMRO U NJIMA ILI JE MOZDA UBIJEN;


Sacuvala sam i adrese gde sam to nasla::::
http://pic7.piczo.com/PlaWi-AnDjEo/?g=40709107&cr=7

http://jeza.blogger.ba/arhiva/2007/10/10/1168229

http://forum.krstarica.com/showthread.php?t=15425&page=6

http://www.zion.co.yu/forum/viewtopic.php?TopicID=2872&page=0



Evo i par slika da se malo zastrasite::::

EXTRA!!!!

Evp nekih lepih slikica natprirodnih bica:

Lepsi su duhovi.

Cool su vam slidze i price toliko da ne smem da legnem da spavam....

hehe